Socijalno osiguranje u Austriji

Austrijski zdravstveni sistem ubraja se među najbolje u svetu. Zahvaljujući velikim investicijama u medicinski napredak, austrijske zdravstvene ustanove su opremljene najsavremenijom tehnologijom.
U Austriji se zdravstveni sistem uglavnom finansira iz doprinosa za socijalno osiguranje i poreza, a manjim delom privatnim sredstvima, kao što su, na primer, participacije za recepte, participacije u troškovima, dnevne participacije za boravak u bolnici i doprinosi za privatno zdravstveno osiguranje.
Javna zdravstvena zaštita se pokriva zdravstvenim osiguranjem i osiguranjem za slučaj nesreće. Te usluge obuhvataju, na primer, ambulantno i stacionarno zbrinjavanje , medicinsku rehabilitaciju, lekove, subvencije za lekove, preventivne preglede ili naknadu za vreme trudničkog bolovanja. Za ambulantno zbrinjavanje nadležni su lekari u zdravstvenim ordinacijama i bolničke ambulante, a stacionarno zbrinjavanje se pruža u bolnicama.
Svi koji rade u nesamostalnim delatnostima su u obavezi da imaju obavezno osiguranje. Takođe, veliki deo zaposlenih u samostalnim delatnostima mora zaključiti obavezno osiguranje. Deca, supružnici, registrovani partneri i vanbračni partneri u porodicama sa decom mogu biti besplatno osigurani. Pod određenim pretpostavkama moguće je i samostalno osiguranje.
Osiguranici i članovi njihovih porodica imaju jednostavan pristup zdravstvenim uslugama javno-zdravstvenog sistema. Mogu da koriste medicinske usluge lekara u ordinacijama koji imaju ugovore sa nosiocima zdravstvenog osiguranja i javnih bolnica. Neke usluge, kao što su, na primer, participacije za lekove, privatni lekari i privatne bolnice, određene stomatološke usluge ili dnevna participacija za boravak u bolnicama se obezbeđuju iz sopstvenih izvora. Ukoliko osoba nema zdravstveno osiguranje, u obavezi je da snosi samostalno sve troškove potrebnih zdravstvenih usluga.
U slučaju bolesti koja nije uzrokovana krivicom radnika, poslodavac u toku određenog vremenskog razdoblja plaća naknadu koja zavisi od pripadnosti preduzeću i vrsti zaposlenja. Posle toga bolesni radnik dobija naknadu za bolovanje od zdravstvenog osiguranja koja je, doduše, niža od naknade za rad.
www.sozialversicherung.at/cdscontent/?contentid=10007.741910&viewmode=content
ŠTA OBUHVATA SOCIJALNO OSIGURANJE U AUSTRIJI?

Socijalno osiguranje u Austriji obuhvata zdravstveno osiguranje, osiguranje u slučaju nesreće, penziono osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti. Visina doprinosa zavisi od visine prihoda. Osobe koje su zaposlene u većini slučajeva su automatski osigurane. Visina novčanih naknada zavisi od visine uplaćivanih doprinosa, odnosno samog dohotka. Sve vrste osiguranja imaju samo osobe koje zarađuju više od takozvane donje granice za plaćanje socijalnih doprinosa (“Geringfügigkeitsgrenze“), a za 2018. godinu ta granica je iznosila 438,05 evra mesečno). Osobe koje zarađuju manje osigurane su samo za slučaj nesreće i ne plaća im se staž za penziju.
Za nesamostalno zaposlene osobe (unselbstständig Beschäftigte) u Austriji postoji načelna obaveza socijalnog osiguranja (osiguranje u slučaju bolesti, nezgode i nezaposlenosti, kao i penzijsko osiguranje). Visina doprinosa se određuje na osnovu prihoda osigurane osobe.
- Osobe koje zarađuju više od 446,81 evra mesečno (donja granica zarade do koje se ne plaćaju doprinosi (Geringfügigkeitsgrenze) za 2019. godinu, po zakonu plaćaju osiguranje za slučaj bolesti, nezgode, nezaposlenosti i penzijsko osiguranje. Troškove snose zajednički poslodavci i zaposlena lica. Poslodavac ima obavezu da zaposlenu osobu prijavi Regionalnom fondu najkasnije pre početka radnog odnosa i da za nju uplaćuje zakonski utvrđene doprinose. Udeo koji plaća zaposleno lice automatski mu se oduzima od plate i stoji na potvrdi o primljenoj plati.
- Osobe koje zarađuju manje od 446,81 evra mesečno (donja granica zarade do koje se ne plaćaju doprinosi) za 2019. godinu, osigurane su samo za slučaj nezgode i mogu dobrovoljno zaključiti privatno zdravstveno ili penzijsko osiguranje.

PRIVATNI PREDUZETNICI
Osobe koje samostalno privređuju (selbstständig Erwerbstätige) moraju da plaćaju zakonski propisano socijalno osiguranje za slučaj bolesti, nezgode i penziono osiguranje. Ukoliko im godišnji prihod pređe granicu od 5.361,72 evra (2019.), te osobe kao i takozvani novi samostalni preduzetnici (neue Selbstständige), oni koji rade na Ugovor o delu (Werkvertrag) ili slobodni saradnici (freie MitarbeiterInnen), lica koja rade na račun odnosno za honorar i oni koji se bave dodatnom samostalnom delatnošću pored stalnog zaposlenja (nebenberuflich selbstständig Erwerbstätige), obavezni su da se bar zdravstveno osiguraju. Visina doprinosa koji plaćaju određuje se na osnovu prihoda ostvarenog iz samostalne delatnosti. Za osiguranje u slučaju nesreće plaća se fiksni doprinos koji ne zavisi od prihoda. Ukoliko ne postoji obavezno osiguranje (Pflichtversicherung), postoji mogućnost dobrovoljnog osiguranja.
OSOBE KOJE NISU U RADNOM ODNOSU
Deca do navršene 18. godine mogu da budu automatski osigurana preko roditelja. Oni koji pohađaju više škole, fakultete ili se dalje redovno školuju na drugi način preko roditelja mogu da budu osigurani dok ne napune 27 godina. Strani studenti, kao i oni koji su stariji od 27 godina Regionalnom fondu (Gebietskrankenkasse) mogu da podnese zahtev za posebnu vrstu samostalnog osiguranja (“StudentInnenselbstversicherung“) koje košta 59,57 evra (u 2019. godini).
Nezaposleni bračni i vanbračni partneri mogu da se osiguraju pod određenim uslovima preko svojih osiguranih partnera.
Automatsko osiguranje imaju osobe koje primaju neku vrstu pomoći preko Zavoda za zapošljavanje (AMS), kao npr. novčanu nadoknadu za nezaposlene (Arbeitslosengeld), pomoć u slučaju nužde (Notstandshilfe), novčanu nadoknadu za brigu o deci i (Kinderbetreuungsgeld) ili penziju (ovo važi i za neke primaoce socijalne pomoći (Mindestsicherung).
PENZIONO OSIGURANJE (PENSIONSVERSICHERUNG)

Zakonsko penziono osiguranje se odnosi na starosnu i invalidsku penziju, kao i na penzije za udovice, udovce i decu bez roditelja, kao i novac za tuđu negu za osobe kojima je ona potrebna.
Preduslov za dobijanje bilo koje vrste penzije predstavljaju periodi u kojima su uplaćivani doprinosi za osiguranje, odnosno staž (“Beitragszeiten” / meseci u kojima je osiguranik plaćao doprinose i “Ersatzzeiten” / meseci u kojima su za osiguranika plaćani doprinosi).
Period ličnog plaćanja doprinosa (Beitragszeiten)
- meseci obaveznog osiguranja (na osnovu zaposlenja za koje je obavezno plaćanje osiguranja i za koje su uplaćivani doprinosi za penziju) – ovde spada i vreme negovanja smrtno obolelog člana porodice (Familienhospizkarenz)
- meseci dobrovoljnog plaćanja doprinosa za penziju (samostalno osiguranje / Weiter- beziehungsweise Selbstversicherung)
- naknadno kupljeni meseci školovanja i studija
- za roditelje: prva 24 kalendarska meseca posle rođenja deteta, ukoliko je tokom tog vremena priman novac za brigu o deci (Kinderbetreuungsgeld)
PERIOD U KOME SE ZA OSIGURANIKA PLAĆAJU DOPRINOSI (ERSATZZEITEN)
- Odgajanje dece
- Vojna služba, civilna služba
- Period primanja tzv. nedeljnog novca za porodilje (Wochengeldbezug)
- Bolovanje, pomoć za nezaposlene ili pomoć za slučaj nužde
- Period primanja pomoći tokom obrazovanja i pred penziju, kao i pomoći za pokrivanje troškova života.
OSIGURANJE U SLUČAJU NESREĆE (UNFALLVERSICHERUNG)
Ovo osiguranje se odnosi na nezgode, odnosno oboljenja koja su u vezi sa delatnošću osiguranika. U njih spadaju nesreće na radu kao, na primer, povrede prilikom rada na mašinama ili padovi. Takve su i nezgode koje osiguranik doživi na putu na posao ili s posla, ili u mesto za obuku i natrag. Zaštita započinje već od kućnih vrata i tamo se završava. U nesreće na radu spadaju i one koje se dogode na putu od radnog mesta do lekara (ambulante, bolnice), ili od lekara nazad na radno mesto ili kući. Poseta lekaru mora, međutim, biti unapred poznata poslodavcu. Osiguranjem su zaštićeni i putevi do obdaništa, škole ili privatne ustanove, odnosno osoba koje čuvaju decu (npr. baba i deda).
OSIGURANJE ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI
Osobe koje su zaposlene nesamostalno i koje su slobodni saradnici (freie DienstnehmerInnen) plaćaju obavezno socijalno osiguranje, pa su tako osigurani i za slučaj nezaposlenosti. Za ovu vrstu osiguranja i isplatu pomoći nadležan je Zavod za zapošljavanje – Arbeitsmarktservice (AMS).
Preko Zavoda za zapošljavanje isplaćuju se sledeće vrste pomoći: pomoć za slučaj nezaposlenosti, pomoć u slučaju nužde, novac za dalje obrazovanje, novac za daljnje obrazovanje uz rad, novac za starije osobe sa skraćenim radnim vremenom (isplaćuje se firmama u kojima rade te osobe) i pomoć za prekvalifikaciju.